malo sredjivala slike
posto se izradom nakita bavim amaterski, nemam bas sav alat koji je potreban pa se snalazim na razne nacine.
danas sam sebi klesala slova na prstenu od celika i koristih oklagiju kao podlogu na koju stavih prsten :)
prsten je okej, ali pite nece biti dok ne nabavim novu oklagiju :(
ovo ce biti novi nakit uskoro :)))
sinoc sam platila jednom muskarcu od sto kila da svom svojom tezinom pritisne lakat i druge dijelove tijela na moja ledja, da sam sve zvijezde vidjela...
covjek se moze pitati kakvim fetisima, skupim i bolnim, sam sklona :)
Od ponedjeljka u 6:45 sam cekala ovaj trenutak. Petak, konacno.
I evo ga.
Vikend, vrlo blizu, vrlo.
Imam plan da budem odmorna i totalno smirena da bi se ponovo napunila novom enerigijom. Poslije bi tu energiju iskoristila da uramim slike, ispecem hljeb, igram se s djecom, napravim naruceni nakit, renoviram noge, nokte, pogledam neke filmove, zvirnem na fb, ponovo procitam vaznu knjigu, napunim sve vaze svjezim cvijecem.
To je moj plan.
Ovaj vikend.
Nest mi kaze da bi trebala smiriti ocekivanja malo...
Ja bih se trebala nalaziti negdje drugdje. Ja pripadam toplini, suncu, svjetlu. Ne mislim na saunu ;) mislim na neko drugo podneblje. Ljubomorna sam jutros na sve one sto se izlezavaju na plazi i lete sa festa na fest...
Ali sigurno cu se bolje osjecati kad bude toplije vrijeme, negdje tamo u maju, junu...
U zadnje virjeme idem iz krajnosti u krajnost, jednog trena se osjecam sigurna, u drugom dvojim i vagam svaku sitnicu. Upravo sada, u mraku noci i hladne zime, isto se ponavlja. Nije ni cudo, i manje stvari mogu uciniti covjeka/zenu frustriranim...
Samopouzdanje ide od stepena vatrometa do smrznutog... I nazad...
Sta je najgore sto se moze desiti, pitam se? Ja, upravo to...
I pase mi da u mislima dodirnem taj san, koji ne mogu ispustiti. Sve sto je dosad bilo, desilo se i proslo samo me ucvrstilo u vjeri da je to-to sto zelim. Neizmjerno. Svaki dan.
Pozelicu sebi srecu, trebace mi. Pozelicu sebi i tebi i drugima ostvarenje zelja, pa makar nam se cinile nemogucima ovog trena...
neki dan sam nasla prsten za koji sam mislila da sam ga izgubilla, jos mi osmijeh ne silazi s lica :D
jos samo ovaj januar da prodje ...
pokusavam se inspirisati za Valentinovo, nova kolekcija nakita je u pripremi ;)
inspiracija, slika odatle :)))
ako ne znas sta da kupis nekome za poklon, kupi nesto sto se tebi svidja ;)
petak, subota i nedelja-slobodna kao ptica i imala sam namjeru uzivati. mislim da je pravedno da obavjestim svijet s cim sam se bavila. ako svijet zeli cuti, naravno. naravno da zeli ! ;)))
spremni?
1. pod prijetnjom doktora, otisla izvaditi krv. ja i dvjesto penzionera. puf, nestadose dva sata mog glamuroznog zivota u petak.
2. trenirala petak, subotu, nedelju, zvirkala na ostale istomisljenike, saunirala se.
3. jaukala od bola poslije, jaukala subotu, danas, hvala na pitanju malo bolje.
4. psovala banku.
5. istrazivala sortiman prodavnica na snizenju. opustosila jednu prodavnicu rublja, stidim se jos.
6. mislila pozitivne misli petak, subotu, nedelju. sutra, vidjecemo.
7. kupila nepotrebnu majicu. nije jadna kriva , lezala je tamo sama i ...roza...
8. razmisljala o cijeni za friziranje, dosla do zakljucka da je grozno, nastavicu s hipi stilom.
9. razmisljala koliko jos dana do plate.
10. procitala dvije i po knjige.
11. spijunirala prijatelje na fb, stidim se.
12. kuhala danas za cijelu slijedecu sedmicu, zdrav zivot, i tako to.
sad sjedim u mojim uzasno glamuroznim papucicama, pijem kafu iz najvece moguce solje i planiram kako ustati sutra u pet. glamur preko glave, nema sta...
muzicka podloga >>
Sjedim i radim na tome da se sprijateljim ponovo sa mojim misicima na raznim mjestima na mom tijelu (one za koje nisam ni znala da imam).
Ima li neko prijedlog kako ustati, a da ne psujes?
kako neki ljudi mogu da zive sa sobom, kako ih ne ugusi ta mala dusa, fuj, fuj, fuj...
a pozitivna stvar dana je bila da je haljina koju dugo gledam i jos usput snizena prodana u mojoj velicini, tako da sam izbjegla da je kupim... i ne, necu pitati prodavacicu da provjeri ima li je u nekoj drugoj prodavnici...tacka.
sad trening, pa mocart kuglice :D
Cetvrtak, treca sedmica u januaru. Zato sam otputovala u toplije krajeve. U glavi, naravno, kad zazmirim. Kad otvorim oci sam nazad u hladnoci i mraku, ali imam sunce u stomaku. Lijepo.
Cudan. Zelim otici negdje drugdje. Zelim biti neko drugi. Zelim otici nekom drugom.
Cijeli dan se cudno osjecam.
Ne lose.
Samo cudno.
Ne znam kako bih to nazvala.
Nisam navikla da se tako osjecam.
I onda se sjetih.
Spavala devet sati.
Naspavana. Odmorna!
Uh, januar tek, nije ni polovina jos prosla. Onda februar? Da ne spominjem mart?!
Osjecam neodoljivu potrebu da kupim nekoliko kolaca, saftali i pune kreme, i da zaspim zimskim snom, nakon sto ih pojedem :D
ne probudim se dok ne vidim zeleno na drvecu. I dok ne nadjem perfektan dzins.
Znaci, duuuuugo...
Javicu se u vezi ovoga, ili dzinsa ili zimskog sna, ne znam jos sta je lakse...
kako li bi izgledao zivot bez google...?!
poslije tako dugih praznika cini mi se da nemam pojma sta ja inace radim na poslu osim citanja mejla, provjeravanja fejsbuka, novih prijatelja, ispijanja kafe, jedenja voca...
jedan azurni praktikant me pita nesto o poslu za koji znam da sam ucestvovala, ali kao da prica kineski, nemam pojma, pitaj me sutra, pliiiiiiiiiiz.
ja: reci mi, kako zvuci kad si veseo?
osoba: hahahahah.
ja: a kad si tuzan?
osoba:haha.
ja: a kad...........ma nista, zaboravi...
osoba:ha.
tulipani su najljepsi kad su procvjetali skroz i na putu da uvenu. tada se kruna sasvim otvori i otkrije lijepu saru u sredini oko tucka. skoro da zaplacem...
Sjedim i gledam pahuljice kroz prozor i razmisljam: zar ne bi trebalo uskoro proljece da bude? Ha?
Pliiis?
uprkos malom, bijednom procentu koji prsti zauzimaju od ukupnog procenta cijelog tijela, treba nam svih deset prstiju, osjecaj u svih deset. (ako nije, bicete upozoreni osjecajem trnaca).
ps. nikada, nikada, nikada ne zaboraviti rukavice na minus dvadesettri!
odgovorno tvrdim: oni koji su bili zli u ovom zivotu bice osudjeni na vjecno lutanje na ikea odjeljenje ramova za slike..
Samo jednu osobu ne zelim sresti u ovoj novoj godini kad sam zapocela sve novo. Sebe samu. Ponekad.
Kad mislim na proslu godinu, sjecam se samo finih stvari. Ili iskreno receno, zelim da se sjecam samo finih stvari...
Ja sam napravila pramenove u kosi.
Ja sam se osisala.
Ja sam jela desetine ruckova sa najdrazim prijateljima.
Ja sam pila stotinu kafa sa najdrazim prijateljima.
Ja sam se oslobodila stvari koje su me pritiskale.
Ja sam bila na cudnim koncertima.
Ja sam bila na cudnim izlozbama.
Ja sam izlagala na cudnim izlozbama.
Ja sam upoznala cudesne nove prijatelje, nova mjesta i bio je fest.
Ja sam citala cudne knjige.
Ja sam citala fine knjige.
Ja sam otkrila cari fotografisanja.
Ja sam kupila fine slike.
Ja sam se naucila nove stvari. Nove. Puno.
Ovu godinu ne planiram nista. Znam da ce mi znaciti puno u zivotu. Upravo sada, osjecam da je sve moguce. Kao ranije dok sam bila dijete i dobila hiljadarku i planirala svasta za tu hiljadarku, jer dok god je nenaceta, sve je bilo ostvarivo ;)
Aha. I tako bloga zena nekoliko godina.
Nekoliko.
A bilo zamisljeno onako neobavezno. Mali flert, obecanje dato u pijanstvu osjecaja jedne veceri, neozbiljno. Poslije sjedi zena i pise, smislja, dizajnira novo, iako ponekad nije pravo ja, iako ne djelimo isti muzicki ukus, njegove cipele su meni malo neudobne. Ali blog ima sarma i sto je vrijeme prolazilo, vise mi se svidjalo pisati. I na kraju, nisam zelila prestati.
Malo sam pospremila po blogu, valja u novu godinu sa novim cipelama ;)
...