danasnja doza glamura
Cokolada sa kardemumom, djumbirom, klincicima, biberom, cimetom i vanilom.
Cokolada sa kardemumom, djumbirom, klincicima, biberom, cimetom i vanilom.
Ponekad mi se dese neobicne stvari i pomislim kako bi to lijepo bilo napisati na blogu. Ali ne ide, neke stvari se ne pominju u cyberspace. Zato ih je bolje ispricati nekome uzivo, smijati se malo i pomisliti ponovo kako bi to bilo fino napisati na blogu. Tako bar ja radim ;)
Dijelovi tijela koji su bolili juce:
Kazu da jedno kihanje je kao pola orgazma. Ako je to tacno, onda sam ja ispunila normu nedeljama unaprijed...
ne vjerujem da je arhitekta mislio bas ovako ... ili mozda jeste ;)
pise : Voli me uvijek, ili cu te ugristi za grkljan i umrijeces!
danas...
Pretpostavljam da tijelo ima vlastite mehanizme odbrane od melanholije, zalosti i ljepljive sadasnjice.
Video o dami Janis kojoj sam vjecno zahvalna na svojim tinejdzerskim godinama.
Enjoy!
svakoga dana u svakom pogledu sve vise napredujemo >>
Ovim dokumentom se zvanicno odlucuje da se do kraja godine ili barem do prvih svjetlijih jutara, ili dana upotrebljavaju haljine sa puf rukavima i cipele sa visokom petom najcesce sto moze. Debele carape ili nekoliko carapa i moze funkcionisati... Nosicu kapice, sesire, marame, mjenjati rukavice. Nositi knjige sto dobro mirisu i jos bolje osjecaju, piti caj s rumom, glog, cokoladu iz najfinije soljice sa zlatnim rubom. Necu propustiti saunu nijednom posle treninga i pakovanje u kosi. Igracu se s kamerom, sa akvarel bojama, hodacu po kuci bosa i dolaziti na posao sa rezervnim cipelama...
Kad je novembar najvise novembar, mora se covjek/zena potruditi...
i nasi stari su znali uzivati...
klikni >>
...
Jutros sam se probudila zarko zeleci da sam neko drugi. Neko ko ne mora ustati, spremiti se i sjediti na sastancima citav dan. Negdje drugo bi bilo fino, koza milovana toplim zracima sunca, oci napojene svjetlom, ruke mekane od strasti...
Ali nisam neko drugi, (ovdje cenzurisano) tako da mogu samo mastati...
Svratih do mog malog butika za iznajmljivanje filmova. U glavi lista filmova, u mobilnom druga lista i sve police prodjoh i ne nadjoh nijednog. Odoh kuci praznih ruku.
Osjetih poglede cikice sto iznajmljuje filmove na ledjima. Ono kao optuzujuce i sumnjicavo. Ja, i sta? Kakav je da je, to je moj ukus. I sta fali provesti nedelju popodne sa filmovima?
Bacih izazivajuci pogled nazad izlazeci.
Youtube – pomalo kao bermudski trougao. Covjek udje na tu stranicu… i ne nalazi izlaza… samo nestaje…dublje i dublje tone…
Juhu! Jos dvije nedelje i zavrsice se ovaj najgori mjesec u godini. Dvije nedelje blize svjetlosti i proljecu.
Yeah!
Subota jutro i cijeli dan je preda mnom. Cijeli svijet. Ili? Srknem vec za mrvicu ohladjenu kafu da bi bila perfektna i odlucujem se da prelistam ipak one novine. Cijeli svijet ce se suzdrzati ionako jos nekoliko sati bez mene...
Iza zavjesa mrak, kompaktan kao kakao. Cijeli svijet spava. Jedino sto fali sada je kad bi ti lezao u mojoj sofi, gol, gledao me kako stojim i virim na mrak napolju, pozvao da se vratim u postelju, pospanim glasom medju mekanim jastucima. To bi bilo ...fino...
Juce sam cula neobican zvuk dok sam hodala. Nakon nekog vremena shvatim da sam to ja. Cuje se, mozda rucka od tasne, ne...
negdje sa interneta slika...
Covjek ceka dugo da postane odrastao. Ali nikad ne doceka. Samo postane stariji.
- Eyvind Berggrav
konacno je gradsko saobracajno MILF-osiguralo perone, tako da sad ni za mene nema opasnosti (na zutoj liniji pise Wonderbra)
;)