Prvi blogovi koje sam pocela pratiti bili su Umorni, Tratincica, EHM, Baklava.
Ne znam kako sam ih nasla, zasto sam osjecala prepoznavanje, ali citanje je osvjetljavalo jednu sivu zimu i umorno sivo proljece.
Poslije sam sam i sama pocela pisati, bez ambicije da pisem nesto sto niko nije napisao, smirivao me zvuk tangenti, nekad i svakodnevno.
Sad pisem ponekad, kad vrijeme, strpljenje i inspiracija postoje. Posao, hobi sto uzima previse vremena i instikt da trebam malo vise vremena za sebe samu, uticu na pisanje. Jos uvijek citam neke blogove i mislim da je fantasticno/bizarno/fino da sam nasla srodne duse kroz blog. I ponekad mislim da bi zivot IRL bio uzasno dosadan bez bloga.